Sveti Joanikije II je bio prvi srpski patrijarh: Proglasio Dušana za cara, teško bolestan želeo je samo jedno, evo gde se danas nalazi njegov grob
Dodajte Kurir u vaš Google izbor- Sveti Joanikije II bio je prvi srpski patrijarh i predvodio je Crkvu u vreme uspona Dušanove države.
- Imao je važnu ulogu u uzdizanju Srpske crkve na rang patrijaršije i u izradi Dušanovog zakonika.
Srednjovekovna srpska država je za vreme Dušana Silnog doživela svoj vrhunac. Bila je najmoćnija i najjača država na Balkanu, pa je Dušan smatrao da je kraljevina treba da se izdigne u carstvo. Da bi mogao da se kruniše za cara, Dušan je srpsku crkvu sa arhiepiskopije uzdigao na nivo patrijaršije.
Dušan Silni je u 14. veku osvajanjem vizantijskih teritorija znatno proširio granice svog kraljevstva, a onda je odlučio da srednjovekovnu srpsku državu proglasi za carevinu. Za to mu je, između ostalog, prethodno bilo potrebno da Srpsku pravoslavnu crkvu sa arhiepiskopije uzdigne na nivo patrijaršije.
Rang patrijaršije
U prvoj polovini 1346. godine dobijena je saglasnost ostalih autokefalnih, odnosno samostalnih crkava i svečani čin obavljen je na Vaksrs, 16. aprila 1436, u prestonom gradu Skoplju.
Za patrijarha „vsem Srblje i Pomorju“, to jest patrijarha „svih srpskih zemalja i pomorskih“, proglašen je arhiepiskop Joanikije II, koji je i do tada bio na čelu Crkve. Odmah zatim on je miropomazao Dušana, koji je proglašen za „u Hristu Bogu blagovernoga cara“, a njegova žena Jelena za „blagovernu i hristoljubivu caricu carstva avgustu“.
Po proglašenju patrijaršije, na čelo skopske mitropolije, ohridske arhiepiskopije i postojećih i novih episkopija postavljeni su srpski jerarsi.
Joanikije bio na čelu Crkve tokom velikih dešavanja
Joanikije je rodom iz Prizrena i o njegovom poreklu malo se zna. Najverovatnije je bio iz vlastelinske porodice pošto mu je Dušan poverio službu na svom dvoru, odakle je 1338. godine i stupio na presto arhiepiskopa kad je preminuo Danilo II.
I kao arhiepiskop i kao patrijarh, Joanikije je bio na čelu Crkve u vreme velikih političkih događaja u srednjovekovnoj Srbiji.
Tri godine posle uspostavljanja carstva i patrijaršije, 1349. godine na velikom saboru u Skoplju objavljen je Dušanov zakonik, kojim je uzakonjeno srpsko carstvo i srpska crkva. Tada je proklamovan glavni deo, prvih 135 članova, a ostatak od 201 člana donet je šest godina kasnije. Veliki udeo u izradi Dušanovog zakonika imao je patrijarh Joanikije II, posebno u onim delovima gde se govori o Crkvi.
U leto 1354. godine Mađari su napali Srbiju i došli do Rudnika. Car Dušan krenuo im je u susret, i pozvao Joanikija da iz Peći, gde je bila patrijaršija, dođe u Žiču. Nisu poznati razlozi za ovaj Dušanov postupak, a neki istoričari pretpostavljaju da se car sa patrijarhom savetovao o kontaktima koje je preko posrednika, imao sa papom Inokentijem VI. Joanikije se protivio vezama sa katoličkim poglavarom.
Sahranjen u Pećkoj Patrijaršiji
Prvi srpski patrijarh se tokom ovih razgovora u Žiči teško razboleo i zatražio da ga vrate u patrijaršiju, ali nije stigao živ u Peć. Umro je 3. septembra 1354. godine u Polumiru kod Ušća.
Telo mu je preneto u Pećku patrijaršiju i sahranjeno u grobnici koju je sam sebi za života pripremio u sredini Crkve Svetih apostola. Nad njegovim grobom naslikana je kompozicija koja prikazuje opelo koje vrše dvojica episkopa sa sveštenicima i đakonima. Srpska pravoslavna crkva proglasila ga je za sveca i slavi ga 16. septembra, a njegov lik predstavljen je na freskama u Sopoćanima, Dečanima, Pećkoj patrijaršiji, Gračanici, Sabornoj crkvi u Beogradu...
Joanikije, koji je na čelu Srpske crkve, kao arhiepiskop i patrijarh, proveo gotovo sedamnaest godina, sagradio je u Palestini crkve Svetog Ilije i Svetog Nikole, a obnavljao je i darovao mnoge crkve u Srbiji.
Naslednik Sava IV
Posle smrti Joanikija, prvog patrijarha srpskog, car Dušan je u Seru sazvao sabor „srpski i grčki“, koji je 1354. godine za drugog srpskog patrijarha izabrao igumana manastira Hilandara Savu.
Bonus video: Patrijarh Pavle bio je čovek - ljubav